
Kao što "Pametni ljudi raspravljaju o idejama, prosečni ljudi o praktičnoj svakodnevici a neobrazovani jedni o drugima" (Aristotel),
tako i majstore mačevanja zanima samo da se mačevanjem bave kao veštinom samom - mačevanjem
kao borilačkom umetnošću (Martial Art),
a ne njenom praktičnom upotrebom za bojevo ili takmičarsko pobeđivanje,
ili bavljenje drugim mačevaocima kao protivnicima.
Zato je Mijamoto Musaši - najveći mačevalac Japana, 1645. godine napisao:
"Učim od svog protivnika u dvoboju, i učenje je jedini razlog zbog kojega se borim",
a Kastl 1885. godine u istom duhu u svojoj knjizi podsetio da:
"Još su majstori 16. veka pronikli
u načelo koje se danas zanemaruje (…),
da borci ne treba da se upoređuju i pridaju suviše važnosti pogocima (…)
već da iz njih izvlače pouke."
"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

Pokušavati učiti mačevanje iz knjiga, filmova ili interneta isto je što pokušavati učiti svirati ili plivati gledanjem svirača i plivača ili
čitanjem knjiga o muzici i plivanju.
Svi koji pokušavaju tako da nauče mačevanje mogu ovu veštinu samo saznati ali ne i znati, a „Saznati i znati nije isto" (Hegel).
Svaka veština je kao more u kome kad se nađeš jedino uz sopstvene pokrete
beskrajnog rada, razmišljanja i vežbi učiš kako se pliva - ili toneš.
"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

*
NASLOVNA
*
GLAVNA STRANA
*
NAŠI
PROGRAMI
*
KONTAKT
|